Indijska vlada daje sve od sebe kako bi omogućila e-vize za pacijente koji žele doći u Indiju na dugotrajno liječenje u ovdje ovlaštenim zdravstvenim centrima. Ovaj potez, koji se smatra poticajem indijskog medicinskog turizma, navodno je dobio zeleno svjetlo od strane Ministarstva unutarnjih poslova (MHA), potaknuto intervencijom Ureda premijera (PMO). Priopćenje o tome očekuje se nakon završetka aktualne sjednice Sabora. Nakon ovog poteza, građani iz blizu 150 zemalja imali bi pravo na medicinske vize, za koje se moraju prijaviti online. Skenirane kopije liječničkih recepata pacijenata izdanih od strane državnih certificiranih bolnica trebale bi se poslati zajedno s online aplikacijama. Biometrijski podaci pacijenata bi se bilježili u Indiji po njihovom dolasku. Po dolasku, posjetitelj će dobiti kratkoročnu medicinsku vizu koja vrijedi 30 dana nakon datuma dolaska. Moglo bi se produljiti do jedne godine ako je zahtjev podnesen s liječničkom potvrdom potkrijepljenom savjetom koji je potvrdila priznata bolnica u Indiji. Za produljenja duža od jedne godine, potrebno je odobrenje MHA-a. Od sada, pacijenti koji traže liječenje u Indiji moraju se prijaviti za online termine u indijskim konzulatima/Visokim povjerenstvima, za što je potrebno puno vremena da se obrade. Osim razdoblja čekanja, postupak zahtijeva da pacijent osobno bude prisutan u indijskoj misiji radi razgovora, a on/ona također treba predati potvrdu o pripadnosti indijske bolnice u kojoj se navodi da je voljna liječiti ga/nju. Jedan od sedam 'poticaja' Niti Aayog je pobrinuti se da Indija zabilježi rast medicinskog turizma od 10 posto. Citira izvješće Konfederacije indijske industrije (CII), krovne organizacije za indijske industrijske kuće, i Grant Thornton, globalne konzultantske tvrtke, koji predviđa rast medicinskog turizma u Indiji na 8 milijardi dolara, u odnosu na sadašnjih oko 3 milijarde dolara. Indija ima prednost pred lokacijama kao što su Europa, SAD i Japan, među ostalima, budući da su troškovi liječenja pacijenata ovdje mnogo niži, a medicinska infrastruktura i kvaliteta liječenja nisu niži nego u naprednim zemljama.