U potrazi za zelenijim pašnjacima kubanski su državljani stigli na američko tlo još od vladajućeg režima. Politika stara 20 godina pojavila se kao neočekivana aberacija, ne kao eksperiment za pooštravanje imigracije, već kako bi se dovela do promjene prastare politike. Bez obzira na to što je Kuba bila sastavni dio naslijeđa predsjednika Obame, aspekt o kojem treba razmišljati jest biti pošten prema svima i spriječiti odljev mozgova. Ovo nedvojbeno nije povoljan dar za rastanak. Prošle godine je bilo mnogo Kubanaca koji su uspjeli doći do američkog tla morem i kopnom, što ih je učinilo ekonomskim migrantima, a ne političkim izbjeglicama. To je potaknulo latinsko-američke skupine da je politika koja se tada provodila bila povoljnija i naklonjenija Kubancima. Neizbježan je da su dani odbrojani i novi zakon koji stoji kao izvanredni čin promjene pod predsjednikom na odlasku. S druge strane, Havana otvara vrata Kubancima koji su odbijeni od SAD-a. Nejasno je kakvi će biti odnosi zemalja u danima koji dolaze. Budući da je zakon napravljen za dosljednost, takozvana politika "Mokra noga, suha noga" primjenjuje se isključivo na Kubance koji su prošli kroz nemirna mora i uzvišene terene. Ovim potezom želi se implicirati prepreka kubanskom egzodusu u SAD